Male price o velikoj ljubavi

nso_male_price.jpg

Release : 1989

  1. Guzonjin sin
  2. Javi mi
  3. Piccola storia de grande amore
  4. Pisonja i Zuga u paklu droge
  5. Pklatovi (I dio)
  6. Pklatovi (II dio)
  7. Kanjon Drine
  8. 12 Sati
  9. Straza pored Prizrena
  10. Zvijezda nad Balkanom

Lyrics

GUZONJIN SIN

U mojoj ulici ne prodaju se kifle,
Ne tece saobracaj i dim,
U mojoj ulici nema fukare,
Jer ja sam guzonjin sin.

Oko mene rastu cempresi i drot,
Veceras imam party a ujutro trim,
Lijepe zene dolaze kod mene,
Jer ja sam guzonjin sin.

U skolu me vozi samo auto pravo,
Sa mnogim sam pjevacicama spav'o,
Uvijek sobom nosim svoj mali karabin,
Jer ja sam guzonjin sin.

Jede se kavijar, pije se dzin,
Ima se para, ima se s cim,
Ponekad trava, nikad heroin,
Jer ja sam guzonjin sin.

Moja raja me bas ne voli,
Zavide mi na moje uspjehe,
A ja o svima najbolje, ja sa svima fin,
Jer ja sam guzonjin sin.

A kad me ona zovne “Hodi malo vamo!”,
Ja odmah potrcim,
Jer macehu ja volim vise nego starog,
Jer ja sam guzonjin sin.

Danas sam dobio svog novoga Porsea,
I malko cu se voziti s njim,
Jer ja
Ja sam guzonjin sin!

PICCOLA STORIA DE GRANDE AMORE

Sletio sam na aerodrom u Citluku,
Rekli su mi: “Tu ces vidjet Gospu Mariju.”
Ime mi je Giovanni, a zemlja Italija,
Vodoinstalater sam solidnih primanja.

Svirala sam orgulje u sluzbi oca Ivana,
I sve sto sam znala to su Bah, Isus i Marija.
Sve vreme samo govorila “Imam 17 godina.”
Najljepsa freska Medjugorja.

Crkva je bila prazna kad usao je on,
Cuo se samo grandiozan Bahov ton.
Otvorenih usta on pridje Katarini,
Pa zar ovdje sviraju i andjeli?

Amore mio, Madre di Dio,
Sto si mi ucinila?
Amore mio, Madre di Dio,
Na grijeh me navela.
Amore mio, Madre di Dio,
Ti poslala si Amora
A njegova me strijela pogodila.

Ciao Bella,
Ciao Amore,
Ime mi je Giovanni
I sve u zivotu sto zelim to si ti.
Pomilovao je po grudima,
Po nevjerovatnim grudima,
A ona osjeti kako je djavo uzima.

Basta signiore,
Apelujem na vasu svijest,
Mogao bi nas netko u bozijoj kuci srest.
Ona pobjeze daleko u mrak iza orgulja
I tamo tiho zajeca.

I svaki put kad se sjeti Giovannija,
Njena ruka prodje kud je prosla njegova.
I tako je djavo redovno uzima.
Hrist il' Giovanni, sta je istina?

Amore mio, Madre di Dio,
Sto si mi ucinila?
Amore mio, Madre di Dio,
Na grijeh me navela.
Amore mio, Madre di Dio,
Ti poslala si Amora
A njegova me strijela pogodila.

I tako,
Io, Giovanni, svake godine dolazio u Medjugorje,
Da nadjem slatka carissima Katarina,
Ali nje vise nije bilo tamo, ona otisla via.
A ja sam lutao sam krasom di Herzegovina,
A bambini su trcali za mnom i vikali,
Mamma, mamma, ecco imbeccile Giovanni.
Ecco imbeccile Giovanni

Amore mio, Madre di Dio,
Sto si mi ucinila?
Amore mio, Madre di Dio,
Na grijeh me navela.
Amore mio, Madre di Dio,
Ti poslala si Amora
A njegova me strijela pogodila.

Amore mio.

JAVI MI

Kad budes u sobi s muzikom u mraku,
I sa sjecanjem,
Kad pozelis da ti jutro ne svane,
Znaj, ja te jos uvek volim,
Mene vazda mozes nazvati,
Javi mi, javi mi, ja cu cekati.

Kod kuce kad ti sloze frku,
Zbog kola slupanih,
Izmedju prsta kad ti cigara dogori,
Znaj, ja te jos uvek volim,
Mene vazda mozes nazvati.

Kad te zena pita, “Pa, dobro sta mi fali,
Zasto nikad ne radimo one stvari?”
Kad ode da se isplace sama, kad vrata zalupi,
Znaj, ja te jos uvek volim,
Mene vazda mozes nazvati,
Javi mi, javi mi, ja cu cekati.

Komsiluku kad postanes sumniv,
Sto se vazda druzis s klincima,
Kad iz mracne ulice jalija ti vikne,
“Hoces guze, hadzija?”
Znaj, ja te jos uvek volim,
Mene vazda mozes nazvati,
Javi mi, javi mi, ja cu cekati.

PISONJA I ZUGA U PAKLU DROGE

Pisonju i Zugu je poveo na dernek jaran koji studira,
Rekao je “Sad nemojte belaja, tu su raja kulturna.”
Amila je bila lijepa kao vila, starci su joj radili vani u Iraku,
Rekla je “Samo udjite momci”, a onda se opet izgubila u mraku.

“Pisonja,” rece Zuga, “Ovo mijesto mi se ne svidja,
'Ajmo radje pred piramidu da marisemo sminkera.”
“Odmori Zuga malo matere ti, zar ne vidis kakve su ovdje trebe,
Zar vec posle pete pive moras da pravis budalu od sebe?”

PISONJA, OVO MJESTO MI SE NE SVIDJA,
NIKO SE NE SMIJE I CUDNA JE MUZIKA!

Al' Pisonja vec prifura Amili, kao Indijana Dzons onoj u Hong Kongu,
Sada ne smije biti greske, ove fine ti odmah daju nogu.
Pisonja taman slozi pravu pricu, odsvira “Crne Leptire,”
Kad se odnekud pojavi Zuga i pocne da paranoise.

PISONJA, OVO MJESTO MI SE NE SVIDJA,
NIKO SE NE SMIJE I CUDNA JE MUZIKA.

Negdje oko pola tri, na dernek upadose drotovi
Amila se prestrasi, kaze: “Joj, stari ce me masakrirati”
Al' onda ugleda Pisonju i pogled joj djavolski zasvjetli,
“maleni, zelim nasto da ti poklonim, maleni, ali
nesto moras mi obecati, prije jutra neces ga otvoriti”
Jedan drot prifura pisonji, dzepove mu prebira
nedje Amilinu travu rece:” Slavko, imamo dilera”

PKLATOVI (I DIO) (INVAZIJA PKLATOVA)

Postoji jedna dimenzija nepoznata covjeku.
Prostor izmedju svijetlosti i senke, izmedju nauke i praznoverja.
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije.
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi.

Pklatovi imaju i oci i usi i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previse lak.
Zauzeli su cijeli nas grad i poceli sebi ljude zvat'
Nisi vise znao ko je covjek, a ko je Pklat.

Ubrzo su usli u svaki nas dom i ljudima spustili zavjese.
Svak je mogao da vidi samo unutra, niko nije gledao napolje.
Na ulice su pustili bjele medvede, cija je dlaka sjajna.
Dosli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna.

Mi smo Pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti,
Mi samo zelimo da mislite kao mi.

Izmedju nas draga ne postoji nista otkako su na nasa vrata kucali.
Ne cujemo vrisak komsinice, niti smo plin osjetili.
Prazne su case, puna pepeljara, nestaju boje,
Moje srce kuca sporo tika-tat-ta.
Nema vise poljupca, ni svadje, ni samara.
Tvoga tijela draga ja se vise ne secam.

Mi smo Pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti,
Mi samo zelimo da mislite kao mi.

Iskaci kroz prozor mala i bjezimo odavde,
U dvoriste i park pa sve do kraja ulice.
Ja cu na drugu stranu da im trag zamjetnem.
Ti cekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen.

PKLATOVI (II DIO) (VELIKI BIJEG)

Nocas smo probili obruc zajedno
Iza nas su magla, strah i zlo.
U divljem bjegu bez kapi benzina
Konacno smo stigli na slobodno tlo.

A Pklatovi su bili vec na tragu,
Zvali da se vratimo jer brzo ce snijeg.
Hicem iz svoje bazuke
Natjerao sam ih u panican bijeg.

Predvece su poslali bijele medvede
Htijeli da te oni otmu od mene.
Ubrao sam strijele sa najveceg bora
I gadjao ih posred glavuse.

I osijetismo opet onaj stari fol
Iz srca sto je davno otisao
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrdjavi
Izgrebanih nogu i lica prljavih.

Ovo nije kraj price o Pklatovima…
Oni zive skriveni duboko u nama i cekaju svoj trenutak…

KANJON DRINE

Kanjon Drine je ispred nas,
Stopamo Mufa, Kik i ja,
Snijeg se topi, cesta je prazna,
Stao nam je stari kamiondzija.

Planine gole vrletne prelomile nam put,
Gazda je vozio vidno neraspolozen,
Vise tuzan no ljut.

Smanjuje brzinu, pripaljuje cigaru,
U mraku mu svijetle oci,
Gazda tihim glasom rece:
Nece ovo, dijeco, na dobro poci.
Jer sve ide unatrag,
Zivimo u plemenima k'o Apaci,
A gde cemo, dijeco, i ja i vi
Nama srce kuca za sve njih.
Probudi me, ovo je neki ruzan san,
Sto manje, dijete, znas to si manje nesretan.

Planine gole vrletne prelomile nam put,
Gazda je vozio vidno neraspolozen,
Vise tuzan no ljut.
Hadzije su sebi podijelili rejone,
Dijecu evakuisu avionima,
A ja se osjecam nezgodno,
Kao zebra na Brionima.

A vama ce, dijeco, biti najljepse,
Vi ste navikli rano u krevet,
Uskoro cemo svi mi,
Imati izlaz samo do devet.

Probudi me, ovo je neki ruzan san.
Sto manje, dijete, znas to si manje nesretan.

Kanjon Drine je iza nas,
Ispred nas je ravna Romanija.
Snijeg se topi,
Nista nece zaustaviti dolazak novog proljeca.

12 SATI

Proslo je dvanaest sati mala, carolije su nestale.
Konji postase misevi, a kocije bundeve.
Ti si opet jedna od smizli dosadnih,
A ja nafurani student, polovni buntovnik.

Proslo je dvanaest sati mala, carolije su nestale.
A vrijeme je da se nove karte podijele.
Veceras moras stisnuti sake, u oci me gledati,
I sutra ces opjet svoje snove zivjeti.

Foliram te da drzim igru u svojim rukama,
Foliram te da znam kuda sada, foliram te da sam jak.
Foliram te, al' tramvaj mi lezi na grudima,
A i ja bih malo plakao, ali glumim frajera.

Uzalud mala taj pogled k'o iz francuskih filmova,
Idi sada kuci, ima i sutra dan.
Proslo je dvanaest sati mala, carolije su nestale.
Konji postase misevi, a kocije bundeve.

Foliram te da drzim igru u svojim rukama,
Foliram te da znam kuda sada, foliram te da sam jak.
Foliram te, al' tramvaj mi lezi na grudima,
A i ja bih malo plakao, ali glumim frajera.
Foliram te, al' tramvaj mi lezi na grudima,
A i ja bih malo plakao, ali glumim frajera.

STRAZA PORED PRIZRENA

Mozda je veceras tvoja grupa, mozda je veceras akcija
Bukurije je ostala sama, ceka jutro i poljubac
Cula ludacki rade, da shvatis nema vremena
Prst na obaracu i kletva u zraku, na strazi pored Prizrena

Kazes treba platiti racune jer duhovi hodaju poljima
Kazes treba platiti racune da cvijece nikne iz grobova
Vjerujes li da ce nestati prokletstva sto ga vjetar nosi sumama
Kad jedan od nas bude u blatu na strazi pored Prizrena

Mozda je veceras tvoja grupa, mozda je veceras akcija
Bukurije je ostala sama da ceka jutro i poljubac
A nocas ce krv umjesto vina da zagrije srce do ljubavi
Zbog sumnjive slave i tudjih grijeha ginu mladi lavovi

Zamisljam, nedjelja je i lijepo smo se obukli
Dvije devojke hodaju sa nama po toploj prizrenskoj kaldrmi
Ponosni i jaki kao dva mlada jelena
Bit ce mi zao sto smo se sreli na strazi pored Prizrena

Metak je nestrpljiv u cijevi, u usima zvoni naredba
Pucaj na sve sto je sumnjivo, momce, i ne zali iredentista
Cula ludacki rade, da shvatis nema vremena
Prst na obaracu i kletva u zraku, na strazi pored Prizrena

ZVIJEZDA NAD BALKANOM

Ovdje su nekada, mala, stajali
Stari vitezi i u isto ovo nebo gledali,
Prorocanstvo cekali.
Kose im postase sijede, a macevi rdjavi.

Uhode su bili svuda poslali,
Veliku, sjajnu gozbu spremili
Pjevace i lijepe gospe doveli,
Al' strepnja iz srca ne odlazi.

Konji su bili nemirni.
Ratnici cvrsto stezali koplja, cutali i cekali
Kad ce jedna zvijezda
Na nebu nad Balkanom jace zasjati.

A nocas su ljudi izasli na trg,
Izasli na trg i poceli govoriti,
Dok u noci svijetle sljemovi,
Sljemovi i pendreci.
Na betonu razbacane stvari,
Cipele, tasne i barjaci.
Kunem ti se mala jedna zvijezda nad Balkanom
Poce sijati.
Sinoc, mala, cudan san sam usnio,
Oruzje skriveno u sijenu i zamak sto je gorio.
Vatre u sumi, culi su se bubnjevi, a
JEDNA ZVIJEZDA NAD BALKANOM POCE JACE SIJATI.

Kuca druga Radivoja svijetli na brijegu,
On ima poneku sijedu i trbuh veliki.
On jede bombone i cisti pistolje na terasi
Jedne ljetnje veceri.
Ograda visoka i psi su pusteni.
Popio je tonu tableta ali san nece na oci.
Doveli su mu klinku iz grada ali on je nece dotaci.

Sinoc, mala, cudan san sam usnio,
Oruzje skriveno u sijenu i zamak sto je gorio.
Vatre u sumi, culi su se bubnjevi, a
Jedna zvijezda na nebu nad Balkanom poce jace sijati.

en/male_price_o_velikoj_ljubavi.txt · Last modified: 2009/05/04 22:19 by matthieu1